tahometar

tahometar (taho- + -metar), instrument za mjerenje brzine vrtnje osovine, vratila ili nekoga drugog rotirajućeg tijela. Jedna vrsta tahometra mjeri napon što ga proizvodi el. generator priključen na vratilo, a koji je proporcionalan broju okretaja u minuti. Druga vrsta radi na načelu vrtložnih struja, pri čem rotirajući stalni magnet zakreće metalnu ploču pridržavanu oprugom, u kojoj je proizvedena sila mjera brzine vrtnje. Danas prevladavaju digitalni tahometri koji brzinu vrtnje mjere brojanjem magnetskih ili optičkih impulsa što ih naprava na vratilu proizvede pri svakom okretaju u jedinici vremena. Ručni tahometar izveden je tako da se može prisloniti na osovinu, s koje se preko kotačića prenosi brzina vrtnje na mjerni instrument. Ugrađeni tahometri rabe se za mjerenje brzine vrtnje vratila el. strojeva ili motora vozila, ili su dio uređaja za mjerenje brzine samoga vozila, pa se katkad tahometar poistovjećuje s → brzinomjerom.